Na današnji je dan proglašena je Druga španjolska republika.

Na današnji je dan, 14.4.1931. godine, proglašena Druga španjolska republika. Republikansko doba započelo je nakon što je platforma lijevo-republikanskih stranaka ostvarila veliku većinu glasova na izborima, a kralj Alfons XIII. pobjegao iz zemlje uvidjevši rađanje republikanskog duha.

Od samog nastanka, republika je bila u sjeni velike ekonomske krize 1929., a prijetilo joj je i naglo jačanje ekstremno desnih pokreta diljem Europe. Budući da je vlada bila sastavljena od većinom lijevih i umjereno-lijevih stranaka, sukob s elementima reakcionarskog španjolskog društva bio je neizbježan. Tako se vlada od početka našla u borbi s Katoličkom Crkvom, bogatim veleposjednicima i vojskom.

Počevši s 1931., republika je u sklopu države i društva uvela mnogo ambicioznih reformi dotad neviđenih u tradicionalizmu španjolske povijesti. Reforme su obuhvaćale emancipaciju žena, zakone o radničkim pravima, minimalnu plaću, ograničenje radnog vremena i sl., no najpoznatiji su zakoni sekularizacije kojima je cilj bio oduzeti dio moći Crkve, koja je tada imala ogroman utjecaj na španjolsku državu. Također je donesena agrarna reforma, kojom se zemlja oduzimala bogatim veleposjednicima uz naknadu te davala seljacima koji su je obrađivali.

Obnašanje sekularne politike ljevičarske vlade uveliko je razljutilo Crkvu, koja je često s njom dolazila u otvoren sukob. No, problemi vlade nisu bili potpuno reakcionarskog karaktera, već su ponekad i komunističke i anarhističke organizacije pozivale na štrajk ili otpor protiv određenih vladinih mjera. Ipak, nakon što su 1934. vladu republike prvi puta činili desničarski elementi koji su za cilj imali poništiti dosadašnje civilne reforme, nastaje Narodna fronta koja objedinjuje komuniste, anarhiste, socijaldemokrate i druge ljevičare protiv reakcije. Dvije godine kasnije Narodna fronta osvaja izbore te ponovno čini vladu.

Nakon godina rasprava, reforma i pokušaja demokratizacije monarhijski oblikovanog društva, 17. srpnja 1936. afrička vojska Francisca Franca pobunila protiv vlade Narodne fronte na teritoriju španjolskih kolonija u Africi te započela Španjolski građanski rat nakon kojeg će fašistički teror vladati Španjolskom sve do 1975., daleko nakon takozvanog poraza fašizma 1945.

Bitno je i napomenuti kako su, za vrijeme građanskog rata, Zapadne „demokracije“ odbile pomoći antifašističkim borcima, tvrdeći kako je politika neuplitanja moralno ispravnija nego obrana naroda od fašizma. Kontrastno, Francove su postrojbe uživale u obilnoj materijalnoj pomoći fašističke Italije i Njemačke, dok je zbog Zapadne blokade i geografskih okolnosti SSSR, neusporedivo najveći pomagač antifašista u Španjolskoj, republikanskoj strani mogao dostaviti relativno ograničenu materijalnu pomoć. Osim Sovjetskog Saveza, ljevičari su se oslanjali na pomoć međunarodnih volonterskih brigada te ponešto pomoći iz Meksika.

Danas je nasljeđe Druge republike u mislima i djelima španjolskih revolucionara, ali i svih komunista i ostalih ljevičara diljem svijeta, koji još uvijek odaju počast svim ljudima koji su se usudili uzdići ideal republikanizma u hrabroj borbi protiv fašizma.