Lika

Danas (24.2.2021) smo posjetili spomenik palim borcima NOB-a u Perušiću, jednog od zadnjih u Lici, kojeg vladajući HDZ planira premjestit. Više o tome možete pročitati ovdje ili ovdje (Antifašistički vjesnik).

Spomenik još stoji, branimo ga! Smrt fašizmu! Sloboda narodu!

U Perušiću još uvijek postoji spomenik poginulim borcima NOB-a s ovog područja. Isti je podignut 1980. godine, u parku u samom centru Perušiča. Ovaj spomenik jedan je od rijetkih iz NOB-a, ako ne i jedini, koji je preživio Domovinski rat u Lici. Svi ostali su srušeni u ratnom ili poratnom vremenu. Međutim, kako stvari stoje lako se može desiti da će i ovaj nestati.
Prije nekih 20 godina, kada se uređivao park u centru Perušića, spomenik nije smetao nikom, te je odlično uklopljen u izvedbu i vizuru parka. Očito je, da nekima “bode oči” i žele ga pošto poto ukloniti iz ideoloških razloga, uz razne izgovore, da je u derutnom stanju, da prijeti urušavanjem, da žele proširiti dječje igralište, a ništa ne poduzimaju da ga zaštite, a novce troše i rasipaju na bog zna kakve projekte.
Inače u općini Perušić na vlasti je HDZ, sve od njenog osnivanja 1993. godine do današnjeg dana.
Da bi proveli svoj naum u djelo, općinska vlast Perušića, prijavila se za mjeru 7.4.1. Agencije za plaćanje u poljoprivredi, a u svrhu opremanja i proširenja dječjeg igrališta u centru Perušiča. Odobreno je po njihovim riječima 100% sredstava za investiciju, odnosno iznos od 287 862 kune.
U tijeku je ishodovanje potrebnih dozvola i postupak javne nabave, tako da bi radovi mogli početi vrlo brzo po riječima donačelnika općine. Da apsurd bude veći, dobivaju sredstva od poljoprivredne agencije, da bi pošto-poto uklonili partizanski spomenik. Svi znaju da u Perušiću ima vrlo malo djece i prijeti totalno izumiranje stanovništa, a oni žele širiti dječje igralište i to u parku koji se nalazi uz samu magistralnu cestu.
Spomenik bi uklonili zajedno sa kostima poginulih partizana, te prenijeli u staro napušteno groblje, koje se nalazi na periferiji mjesta i kroz koje se slobodno kreću psi lutalice i druge životinje. Radi se o spomen kosturnici većih dimenzija, koja ima okomitu reljefnu ploču s natpisom “Dali ste živote za našu radost” i koja se nalazi na još većem postolju, na kojem se s desne strane nalazi još jedna manja koso postavljena ploča, simenima poginulih pripadnika NOP-a, kao i poginulih “španjolskih boraca” s područja Perušiča. Samo premještanje tako velikog spomenika, znatno više bi koštalo nego sam popravak.
Međutim, bez obzira na sve navedeno, cilj je crkveno-političkih vlasti, prvenstveno županijskih (općinska vlast uglavnom samo izvršava direktive) da se i posljedni spomenik ove vrste ukloni iz Like. Sve ovo u duhu je propovijedi i naputka sisačkog biskupa Košića, da se partizanski spomenici i sva obilježja, uklone s javnih površina u Republici Hrvatskoj.
Nekolicina mještana išlo je na razgovor kod donačelnika općine sredinom ožujka ove godine (načelnik ih je uglavnom izbjegavao), ali isti nisu dali nikakav rezultat.
Obzirom da tijekom korona krize nije bilo nikakvih aktivnosti, sve je stalo. Nakon prvih ublažavanja mjera, grupa grđana je opet tražila razgovor s načelnikom Turićem, ali isti ih je ignorirao. Konačno ih je primio na razgovor dana 20.05.2020. i odmah pred njih stavio suglasnost Saveza antifašističkih boraca i anifašista RH, da se spomenik može premjestiti, a koja je napisana dan ranije tj. 19. svibnja. Zbog toga je i odgađao razgovor dok ne ishoduje suglasnost, a imajući informaciju da će se građani obratiti Savezu antifašističkih boraca i antifašista RH. Sve su to podle igre HDZ-ove općinske vlasti u Perušiću, sve s ciljem da se spomenik ukloni iz parka u Perušiću pod bilo koju cijenu. Sva ova obećanja o obnovi spomenika i nekakvom stavljanju u funkciju su obična laž, a cilj je uklanjanje svih spomenika i obilježja iz NOB-a s javnih prostora.
Veća grupa građana, oštro prosvjeduje i neće dozvoliti uklanjanje ovog spomenika!

Izvor: https://m.facebook.com/officialSRPH/posts/2979270645484229/

Na današnji dan, 24. veljače 1897. godine u Karlobagu rođen je Divko Budak, jugoslavenski narodni heroj i komunist. Osnovnu školu završio je u Karlobagu. Gimnaziju je pohađao u Sušaku, a trgovačku školu u Ljubljani. Lijevo orijentiran, bio je vrlo aktivan u radničkim nemirima, a istaknuo se vatrenim govorima pred prve parlamentarne izbore za Ustavotvornu skupštinu Krlaljevine SHS 1920. Član KPJ postao je 1921. i sav se posvetio partijskim aktivnostima. Od 1927. do 1932. živio je u Perušiću gdje je otvorio malu trgovačku radnju. S obzirom da je dobro poznavao političke prilike u Lici i Hrvatskom primorju, lako se povezivao s istomišljenicima i radio na stvaranju partijskih organizacija. Kako njegova komunistička djelatnost nije promakla policiji, napušta Perušić i seli u Zagreb. Tu nastavlja istim intenzitetom u sindikalnim organizacijama. Godine 1934. primljen je za člana Mjesnog komiteta KPJ u Zagrebu i potpuno prelazi u ilegalu. Dvije godine kasnije, po partijskom zadatku, otišao je u inozemstvo, jer je postojala mogućnost da bude uhapšen. Najviše se zadržavao u Pragu i Parizu gdje je radio na organiziranju pružanja pomoći borcima u Španjolskom građanskom ratu. U zemlju se vratio 1939. i odmah bio uhićen, ali je nakon tri mjeseca istražnog zatvora pušten. Neposredno pred napad Njemačke na Jugoslaviju, policija je, 31. ožujka 1941., po Zagrebu uhitila oko stotinjak članova KPJ, među kojima i Divka Budaka, te ih sve zatvorila u logor u Kerestincu. Isprva su uvjeti bili podnošljivi, no proglašenjem NDH, stanje u logoru se pogoršalo, pa su logoraši organizirali bijeg. U noći, 13. srpnja 1941. savladali su stražare, pokupili nešto oružja i pobjegli, no opkolile su ih policijske snage. Od stotinjak logoraša samo se njih šestnaest uspjelo spasit. Ostatak je ubijen ili zarobljen. Divka Budaka je posljednja vidila supruga ubijenog logoraša, kako ga okrvavljena s još nekolcinom uhvaćenih bjegunaca vode preko Savske ceste. U toj grupi je bio i August Cesarec. Svi su odvedeni u Dotršćinu i strijeljani 14. srpnja 1941., dan nakon bijega iz logora. Za narodnog heroja proglašen je 24. srpnja 1953. Osnovna škola u Karlobagu nosila je njegovo ime od 1968. do 1991.

Na današnji dan, 18. veljače 1918. godine u Gospiću rođen je Slavko Komar, jugoslavenski narodni heroj i političar. Potječe iz radničke obitelji. Prije Drugog svjetskog rata živio je u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu i upisao se na Veterinarski fakultet. Član SKOJ-a postao je 1937. Isticao se kao student-ljevičar na Sveučilištu te sudjelovao u brojnim aktivnostima komunistič omladine. Član KPJ postao je 1940. Proglašenjem NDH prešao je u ilegalu i organizirao udarne grupe koje su vršile sabotaže i diverzije po Zagrebu. Najpoznatija od tih akcija je napad na ustašku studentsku staniju kod Botaničkog vrta 4. kolovoza 1941. Kao odmazdu zbog ove akcije, u Zagrebu je u pretresima i racijama pohvatano i strijeljano oko sto ljudi. Kasnije odlazi u partizane, u Žumberak, gdje je najprije bio borac u partizanskom odredu Matije Gubec, a potom zamjenik političkog komesara tog odreda. Izvjesno je vrijeme sudjelovao u borbama, a onda odlazi u Hrvatsko primorje da kao iskusan borac i stručnjak za gradsku gerilu pomogne tamošnjim antifašistima. Tijekom 1942. bio je sekretar KK KPH za Sušak i član OK KPH za Hrvatsko primorje i Gorski kotar. Od 1942. do 1944. bio je član Biroa CK SKOJ-a. Na trećem zasjedanju ZAVNOH-a 8. – 9. lipnja 1944. izabran je za člana Predsjedništva ZAVNOH-a. Tijekom rata je u svojstvu omladinskog djelatnika obišao cijelu Hrvatsku u organiziranju omladinskih punktova i širenju i jačanju partizanskog pokreta. Poslije rata obavljao je mnoge visoke državne funkcije i bio je jugoslavenski veleposlanik u Indiji i Nepalu. Za narodnog heroja proglašen je 23. srpnja 1952. Umro je 28. srpnja 2012. godine u Zagrebu gdje je sahranjen u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoju.