Karl Marx

Karl Heinrich Marx rođen je 5. svibnja 1818. u gradu Trieru u Pruskom Kraljevstvu (današnjoj Njemačkoj). Njegov otac Heinrich Marx, po profesiji odvjetnik, bio je Židov koji je 1824. preuzeo protestantizam. Karl Marx je nakon završene gimnazije u rodnom gradu otišao studirati povijest i pravo u Bonnu, a kasnije i u Berlinu, gdje je postao dio skupine njemačkih intelektualaca – Hegelove ljevice. Oni su bili, za razliku od Hegela, istinski radikalni, s obzirom na njihova teološka stajališta (preuzeli Feuerbachovu prosvjetiteljsku kritiku kršćanstva) te revolucionarni bunt protiv tadašnjih društvenih odnosa. Sam Marx bio je hegelijanski idealist, no nastojao je izvući ateističke i revolucionarne zaključke iz Hegelove filozofije. Iz filozofije postiže doktorat 1841., a 1842. odustaje od akademske karijere nakon što je reakcionarna plemićka vlast oduzela Feuerbachu mjesto profesora, zabranila mu da se vrati na sveučilište i zabranila Bruni Baueru (koji je također bio član Hegelove ljevice) da predaje na sveučilištu.

sudjeluje u osnivanju Rajnskih novina, revolucionarno-demokratskih novina kojih postaje urednik iste godine. Vlada je nekoliko puta cenzurirala publikaciju te ju na kraju i ukida. Marx 1843. odlazi u Pariz kako bi zajedno s Arnoldom Rugeom osnovao radikalnu publikaciju (Njemačko-francuski godišnjak (koji je imao samo jedno izdanje)) iz koje je bilo jasno da je Marx već tada bio revolucionar koji je pozivao na „nemilosrdnu kritika svega postojećeg“ te „kritiku oružjem“. U Parizu upoznaje Friedricha Engelsa, koji mu je od tada postao najbliži suradnik i životni prijatelj. U to vrijeme, revolucionarne skupine u Parizu bile su pod utjecajem filozofa Proudhona i njegove doktrine. Marx ju je sistematski opovrgnuo u svom djelu Siromaštvo filozofije, što je zadalo težak udarac sitnoburžujskom socijalizmu. Na zahtjev pruske vlade, on biva prognan iz Pariza 1845. jer je smatran opasnim revolucionarom. 1847. u Londonu zajedno s Engelsom pridružuje se tajnom propagandističkom društvu nazvanom ‘Liga komunista’. Aktivno sudjeluju na Drugom kongresu Lige te na njezinu zamolbu stvaraju slavljeni Komunistički manifest, koji biva objavljen iduće godine.

S jasnoćom i briljantnošću genija, ovo djelo ocrtava novu koncepciju svijeta, dosljednu materijalizmu, koja također obuhvaća područje društvenog života; dijalektika, kao najopsežniji i najdublji nauk o razvoju; teorija klasne borbe i svjetsko povijesne revolucionarne uloge proletarijata — tvorca novog, komunističkog društva.

Lenjin o Marxu

Kada je 1864. osnovana Prva internacionala, Marx je bio srce i duša te organizacije. Vrlo aktivno je sudjelovao u njezinom radu, često pišući njezine statue, proglase i teze za kongrese. Marxa danas shvaćamo kao utemeljitelja dijalektičkog i historijskog materijalizma te znanstvenog socijalizma (marksizma). Posvetio je većinu svog slobodnog vremena usavršavajući svoje znanje o političkoj ekonomiji, prikupljajući materijale (razne spise, knjige starih knjigovodstava, i dr.) te učenju jezika (poput ruskog, a do kraja života je znao govoriti čak 5 jezika). Sve navedeno mu je omogućilo da napiše svoje najznačajnije djelo Kapital, u kojemu opisuje kako novi kapitalistički društveni poredak funkcionira te kako će se urušiti. Ono u tri toma izlaže marksističku teoriju. Engels je završio s pisanjem 3. toma na temelju Marxovih nacrta jer je Marx preminuo 1883. godine, u 64. godini života.

Zašto Marksizam?

Marksizam je, u osnovi, kritika kapitalizma – sve dok je prisutan taj, eksploatatorski sustav koji tlači radnice i radnike diljem svijeta bit će relevantan i marksizam.

Gospodarstvo zasnovano na stjecanju profita, slobodnoj trgovini, konkurenciji i uopće kapitalističkoj organizaciji tržišta nakon određenog perioda svoje liberalne faze, čiji su sastavni dio anarhija u proizvodnji i krize kao integralni dio istog, vremenom dovodi do pojave prvih monopola, koji nisu ništa drugo do logičan produkt kapitalističkog sustava. Ovdje moramo podvući suštinu da nisu tržište i robna proizvodnja ti koji proizvode određene društvene odnose, nego obratno, društveni odnosi su ti koji daju karakter tržištu i robnoj proizvodnji.

Tržišno gospodarstvo dovodi do nestabilnog sustava koji je sklon čestim krizama (59 ekonomskih kriza zbilo se samo od početka 20. stoljeća). U ovim krizama, radnici najviše ispaštaju i gube, a kapitalisti se bogate. 20 milijuna ljudi umire godišnje zbog direktnih posljedica kapitalizma (8 milijuna umre od nedostatka pitke vode; 9 milijuna umre od gladi; 3 milijuna zbog bolesti koje se mogu spriječiti cjepivom). Globalno, 811 milijuna ljudi odlazi spavati gladno svaku noć. Broj ljudi koji se suočava s akutnom nestašicom hrane se od 2019. do 2022. povećala sa 135 milijuna na 345 milijuna. U Hrvatskoj 20% ljudi živi na rubu siromaštva. To se ne događa jer mi nismo u mogućnosti riješiti ove probleme, nego jer nije profitabilno to učiniti. Glavni motiv kapitalizma je profit, a sve što nije profitabilno, čak i ako je u pitanju ljudski život (ili njih 20 milijuna godišnje), neće biti realizirano. Prava žena, manjina i potlačenih su neizvjesna jer, u većini kapitalističkih zemalja, vlade ne odgovaraju vlastitom narodu, a umjesto da koriste svoj položaj za opće dobro, oni zlouporabljuju svoj položaj te se upuštaju u koruptivne aktivnosti. Kapitalizam postaje sve okrutniji, a u ovakvim trenucima tvrditi da marksizam nije relevantan ekvivalenta je tvrdnji da je vatrogastvo zastarjelo (ipak su palikuće postale vještije i imaju više pomagala sada nego ikada prije).

Filozofi su samo tumačili svijet, na različite načine; poanta je promijeniti ga.

Marx, Teze o Feuerbachu

Neka vladajuće klase drhte pred komunističkom revolucijom. U njoj proleteri nemaju izgubiti ništa osim svojih okova. A imaju dobiti čitav svijet. Proleteri svih zemalja, ujedinite se!

Marx i Engels, Komunistički manifest