Nakon mjesec dana od ulaska u Schengen i uvođenja eura uz službenu proslavu započeo je proces trežnjenja i suočavanja sa stvarnošću.
Budući da se povijest očito ponavlja prvi put kao tragedija, a zatim farsa nema prigodnijeg za otreženje:
– pjesma iz pred “jugokomunističkog” razdoblja,
– vizionarski interviju s početka 21. stoljeća iz “pred NATO i EU” razdoblja i
– humora za kraj.
U kriznim kapitalističkim godinama pred 1. svjetski rat 1909. godine Antun Gustav Matoš napisao je pjesmu u carističko birokratskoj, više nacionalnoj totalitarnoj tvorevini u kojoj smo bili kolonija za iskorištavanje.
Stara pjesma
O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,
O, taj puk, što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum, koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce, koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi?
Usred kukavicâ čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
Suvremeniji i vizionarski tekst je posljednji interviju Stipe Šuvara u Nacionalu 22.6.2004. godine u kojem je izjavio:
“Među ostalim državama bivše Jugoslavije Hrvatska je najrazvijenija i ima šanse za najveći prosperitet, ali ništa manji razlog nije i želja zapadne Europe da ovdje pokupuje ono što još nije, od preostalih tvrtki do kuća i zemljišta. Za 10-15 godina Hrvatska će biti zemlja 4 milijuna starih Hrvata i isto toliko starih Europljana koji će imati svoje kuće na Jadranu, u Gorskom kotaru i na Plitvicama.”
…Ovdje više neće biti ratova, a jugoistok Europe jednostavno mora biti uključen u sastav EU kako bi se lakše kontrolirao.
… Ispada da ćemo ući u EU kao 28. država, a poslije nas će za nekoliko godina ući i BiH i Srbija i Crna Gora. U svakom slučaju Europa će nas apsorbirati, a tada će nastupiti otrježnjenje, iako će nas time natjerati na prihvaćanje normi kao što je stvaranje pravne države, zaštita vlasništva i tržišno natjecanje. Na žalost, unatoč svemu ostat ćemo njezina nerazvijena periferija i trebat će nam 30 ili 40 godina da dosegnemo današnji standard najrazvijenijih članica EU. Hrvatska javnost to sve jače spoznaje i ljudi vide da neće biti ništa od najavljene europske bajke.
…Nešto se u tom smislu napravilo izgradnjom autoceste, ali i tu se ne radi o tzv. spajanju hrvatskog sjevera i juga nego o prometnici kojom će zapadnoeuropski turisti lakše dolaziti na Jadran, a mi ćemo im plaćati korištenje plaža, umjesto oni nama.”
Činjenice kojima su “socijalistički dogmatici” obmanjivali i uznemiravali hrvatski narod sada su svima jasne:
niti smo samostalni, niti suvereni, niti neovisni već smo odumiruća zemlja siromašnih umirovljenika, ugostitelja i komunalnih radnika koju vode ljudi skloni kriminalu.
Umjesto hrvatske lisnice i hrvatske puške na hrvatskom ramenu dobili smo europsku valutu u propadanju i NATO u širenju na Istok.
Netko će reći da je predaja suvreniteta neprijateljski nastrojenim susjednim vladarima ili ulazak u disfunkcionalne tvorevine suština hrvatskih nacionalnih “elita”, a ipaki smo preživjeli.
Ulaskom u Schengensku zonu i uvođenjem eura, EU nas je apsorbirala i nastupa otrježnjenje jer demografske brojke i vidljiva poluprazna naselja ukazuju da je od Republike Hrvatske i naroda ostao samo geografski pojam i turistička atrakcija odnosno još jedna gentrificirana europska kolonija.
Umjesto, “govorili smo i bili smo u pravu”, ipak treba završiti s humorom i optimizmom.
Europska unija, NATO i euro sigurno će neslavno propasti čim smo mi ušli u njih, a možda Amerika i Engleska postanu zemlja proleterska?
Na kraju Stipe Šuvar svoj interviju završava s izjavom:
“Za 30 do 40 godina sadašnji ekonomski sustav će krahirati kao i klasični kapitalizam, a pobjedu će izvojevati današnji antiglobalisti.”
Dosljedno za socijalizam!
Moj komentar je taj, da budem kratak i jasan: to da je bilo kakav oblik liberalizma krađa, i zanemarivanje većine, krađa onoga što su partizani 40-ih godina stvarali za nas…