Kapitalizam i propast svijeta

Pobornici kapitalizma vole isticati nekoliko stvari:

1. nema demokracije bez kapitalizma
2. kapitalizam je sloboda
3. kapitalizam je u ljudskoj prirodi
4. socijalizam ubija

1) “Nema demokracije bez kapitalizma”

Demokracija bi trebala biti sustav u kojemu građani glasovanjem donose odluke koje će mijenjati njihov život.
Pogledajmo kako izgleda prosječna kapitalistička “demokracija” na primjeru SAD-a.

Odluke se ne donose demokratskim putem već korporativnim lobiranjem. Sigurno ste čuli za to. Naime, u Americi se ne radi u interesu većine, nego u interesu manjine. Veoma značajne manjine. Ta manjina kontrolira najveće tvrtke, veliki privatnici koji upravljaju ogromnim monopolističkim organizacijama. Radi se u najboljim interesima bogate manjine.

Za primjer:

Prije će se donijeti odluka da se zatvori nacionalni park kako bi mogla započeti privatna ulaganja nego da se izgradi nova škola. Čak je 61% članova američkog kongresa milijunaškog ruha. Koliko njih nisu bili milijunaši prije nego što su ušli u Kongres? Predstavnici se izabiru glasanjem, ali onda ti predstavnici sami izabiru druge službenike, bez da se pita narod. Također, glasačke jedinice su postavljene tako da pobijede oni koji su na vlasti.

Dakle, zaključimo da će kapitalistička vlada prije donijeti odluku koja će pogodovati velikom privatniku nego siromašnim ljudima.
Demokracija ne može postojati uz kapitalizam. A ako mislite da imate slobodu zato što možete birati između Cole i Pepsija…grdno se varate!
Ali kako je demokracija djelovala u socijalističkim zemljama?
Za primjer ćemo uzeti Sovjetski Savez Socijalističkih Republika.

SOVJETSKA DEMOKRACIJA

Demokracija u SSSR-u je imala nekoliko “slojeva” te se odvijala u nekoliko sljedova glasanja.

A.) SASTAVLJANJE MJESNOG VIJEĆA

U SSSR-u, osnovni blok demokracije je bio Sovjet (vijeće).
Sovjeti su mogli biti sastavljeni od radnika u tvornici, vojnika u barakama, učitelja u školama i još u mnogim oblicima. Sovjeti su potom stvarali male izvršne odbore.

B.) IZABIRANJE MJESNOG POSLANIKA

Sovjeti izabiru predstavnika među radničkim redovima kako bi predstavljali tebe, radnika, kroz izravno i tajno glasanje. Ako birači nisu bili zadovoljni s time kako ih njihov predstavnik predstavlja, oni su ga u bilo kojem trenutku odglasati i novo glasanje bi bilo održano.

C.) PREDSTAVNIK JE UPUĆEN NA REGIONALNO VIJEĆE

Predstavnici su poslani na regionalna vijeća gdje raspravljaju o problemima koji su važni za mjesne birače. Kada ti predstavnici glasaju, oni moraju glasati kako im kažu njihovi birači.

D.) REGIONALNA VIJEĆA IZABIRU PREDSTAVNIKE NA DRŽAVNOJ RAZINI

Lokalna vijeća se okupljaju na dnevnoj skupštini gdje predlažu odredbe i upravljaju javnim radovima. Oni izabiru predstavnika koji će ih predstavljati na višim razinama vijeća koja pokrivaju veća područja. Ti predstavnici također moraju glasati kako im kažu oni koji su ih izabrali u vijeće.

E.) IZBORI NASTAVLJAJU DO DRŽAVNE SKUPŠTINE

Vrhovni Sovjet je najviše zakonodavno tijelo u kojem predstavnici predlažu zakone i glasaju o rješenjima problema na državnoj razini. Najpoznatiji primjer visokog dužnosnika koji je pokušao odstupiti s vlasti je J.V. Staljin, čak 4 puta (1925., 1926., 1927., 1952.).

Sovjetska demokracija je bila savršen spoj izravne i neizravne demokracije. U Americi (a i u Hrvatskoj) toga nema. Mi imamo prividan izbor da će neki predstavnik kojega mi izaberemo donijeti promjenu, no neće. Glasačke jedinice će u kapitalističkim državama uvijek biti postavljene tako da pogoduju onima na vlasti. Demokracija i sloboda u kapitalizmu postoji samo za najbogatije.

2) “Kapitalizam je sloboda”

Za prividnu slobodu vam kapitalisti daju izbor kod kojega ćete se privatnika prodat. U socijalizmu je radnik taj koji će sebe kontrolirati, on je taj koji će odrediti svoj put. U socijalizmu će radnik dobiti onoliko koliko i sam proizvede. U kapitalizmu će privatnik iz svojih radnika izvući što više kako bi mogao uložiti u tvrtku kako bi bila što konkurentnija na tržištu. Tako ispaštaju radnici, proizvod i potrošač, a jedini koji dobiva je kapitalist.

Kakva je sloboda da možemo birati svoje diktatore? Kakva je sloboda da će se prije pomoći multimilijarderu nego umirućem siromahu? Zašto je profit važniji od ljudskog života?

To nas dovodi do sljedećega:

3) “Kapitalizam je u ljudskoj prirodi” i 4) “Socijalizam ubija”

Ovo sam stavio zajedno jer to jednostavno ide zajedno. Moj najdraži par rečenica. Pobornici kapitalizma obožavaju tvrditi da je kapitalizam dio ljudske prirode. Zgodno!

Desničari često zaboravljaju da kapitalizam nije postojao oduvijek, a kapitalizam pokušavaju opravdati zbog “ponude” koju kapitalizam daje. Naime, tvrde da je u kapitalizmu odnos između radnika i privatnika posve dobrovoljan. Privatnik uloži određenu svotu novaca u tvrtku, a radnici (koji se za rad u toj tvrtki prijave) rade za tog privatnika. Radnici dobiju ono malo plaće što im je dao privatnik, a privatnik dobije većinu jer je tvrtka u njegovom posjedu. Ali radnici ne dobiju osiguranje, ne dobiju poštenu plaću, ne dobiju pravno zastupanje, ne dobiju zaštitu na radu…
Isto su tako robovlasnici opravdavali ropstvo;

Ropstvo je bio prvi organizirani sistem proizvodnje. U ropstvu postoje robovlasnici i robovi. Robovlasnik pruža hranu i smještaj svojim robovima, a robovi rade za njega. Ali robovi ne dobiju ljudska prava, robovi ne dobiju ono što su proizveli, robovi ne dobiju elementarne stvari za normalan život.
Tako su vlastelini pokušavali opravdati feudalizam. Vlastelin (feudalac) posjeduje zemlju (feud) na kojoj rade kmetovi (neslobodni seljaci). Oni većinu svojih primanja od rada predaju vlastelinu, a vlastelin je toliko dobar da kmetovima ostavi malen dio koji su oni sami proizveli!

Za primjer:

Seljak 1 se pobuni i kaže drugom seljaku: “Mi koristimo i radimo na zemlji, ali vlastelin ju posjeduje. Feudalizam je glupost!”
Seljak 2 odgovara: “Ovo zapravo nije feudalizam. Ovo je kroni-feudalizam!”
Seljak 1: “Molim? Iako si i sam žrtva feudalizma, i dalje ćeš ga braniti?”
Seljak 2: “Kroni-feudalizam je karakteriziran bliskim, međusobno korisnim odnosom za plemiće i kralja. Kralj štiti plemiće vojskom i zakonima koji ih izoliraju od seljačkih pobuna i sila feudalnog natjecanja, što namješta igru u njihovu korist tako da cijelo feudalno društvo plaća svoje troškove porezima, dok plemići drže svu dobit za njih.
To je korupcija pravog feudalizma. Uobičajeni feudalizam ima više veze sa seljacima koji odabiru koju će gospodu podržavati i za koju će se odlučiti. I sam sam anarhofeudalist. Ako je sve u redu, feudalizam bi mogao teći onako kako je trebao. Bilo bi potpuno dobrovoljno.”
Seljak 1: “Čekaj, ali plemići bi i dalje posjedovali zemlju…”
Seljak 2: “Ah, posjeduje li plemić trenutno uopće zemlju ako ju kralj može uzeti u bilo kojem trenutku zato što plemić nije plaćao porez?”

Ljudi koji brane ideologiju koju njima samima šteti su, nažalost, indoktrinirani propagandom vladajućih.

85% ljudi u svijetu mrzi svoj posao, a kapitalizam zahtijeva da plaćate ono osnovno za život! Stan/kuća, hrana, odjeća, zdravstvo, prijevoz, voda, struja, odmor…ljudi su prisiljeni raditi samo da prežive. Po čemu je kapitalizam dobrovoljan sistem? Slažem se, u kapitalizmu imate čak 2 izbora, ili radi za onog na vrhu ili umri. Kapitalisti kažu da imamo slobodan izbor raditi za koga god želimo. To nije istina. Kada dođemo na razgovor za posao, uvijek smo u slabijoj poziciji. Imate pritisak plaćanja stanarine, odjeće, hrane, prebivališta za vas i obitelj. Kapitalizam prisiljava pojedinca da prodaje svoj rad onome na vrhu. Koliko je bilo slučajeva smrti jer ljudi nisu imali novaca priuštiti si lijekove?

Kapitalist: “Ali čekaj, ako ne želiš raditi za drugoga, započni vlastiti posao!”
Struktura kapitalizma je neizbježno eksploatirajuća. Ako ne želiš biti eksploatiran, moraš eksploatirati druge!

Kapitalisti će biti prvi koji će zastupati mišljenje da ne može svatko voditi posao, da to zahtijeva kreativnost i osjećaj vodstva. To odmah oduzima mogućnost ogromnom broju ljudi da započnu vlastitu tvrtku!
A što je s rizikom započinjanja nove privatne tvrtke? Dvije trećine svih novoosnovanih privatnih radnji propadne unutar 10 godina. Čak iako započnete vlastitu firmu/štogod, velika je šansa da ćete za 10 godina biti na istoj, a možda čak i goroj, poziciji kao i kada ste osnovali isto.
Kapitalist: “Joj, blesava komunjaro! Za pokretanje privatne radnje je potrebno ulaganje, kapital!”

Slažem se. Nemaš kapitala? Odi u banku i uzmi kredit kojega vjerojatno nikad nećeš otplatiti te ćeš biti primoran ostaviti ga svojim potomcima (ako ćeš ih i imati, budući da ćeš ih teško moći uzdržavati u kapitalizmu). Dobiješ ideju i inspiraciju, dobiješ novac od banke, ali bankrotiraš!
Dakle, ne. Nije moguće “jednostavno započeti” svoju privatnu radnju.
Kapitalist: “AHA, šah-mat crveni! Kako su sadašnji milijarderi dobili svoje milijarde?”

Oni te pozicije nisu zaslužili. Em sav zarađeni novac nije njihov već je to zarada njihovih zaposlenika, em ti milijarderi nisu bili bez podloge. Jeffu Bezosu su roditelji dali 300 tisuća dolara da pokrene Amazon, Muskovi roditelji su imali posjede u Africi (rudnik smaragda u Zambiji), Bill Gatesov otac je Billu dao novac za osnivanje Microsofta (otac mu je, naravno, bogat). Svi do jednoga su dobili novac eksploatacijom radnika i preko kolonizacije.
Kapitalizam je vladavina kapitala i djelomično onih koji njime raspolažu. Kapitalizam želi da ti prodaš svoj rad kako bi preživio. Stvara siromaštvo, jad, rat, uzrokuje stres, samoubojstva…

Kapitalizam je sloboda za vladare kapitalom, a tiranija za sve one ispod.
Nijedan oblik kapitalizma ne radi i svaki oblik kapitalizma je pokvaren. Od anarhije u kojoj bi vladalo slobodno tržište do fašistički ustrojene diktature gdje je korporatizam, kako god ga nazvali, kapitalizam će uvijek ubijati i uvijek neće biti dostatan.

U 60 godina, Kuba je ostvarila 79.74 očekivane dobi života, u SAD-u je 78.69. Pismenost je 99.75%, u SAD-u je 99%.

0% beskućništva u Kubi, 17% u Americi. Nezaposlenost u Kubi je 1.7%, u Americi je 3.6% (i raste!).

Kuba je sve to postigla unutar 60 godina. Prvotno je bila nerazvijena američka marioneta na Karibima, a nakon revolucije je postigla sve to u 60 godina usprkos svih sankcijama.

Socijalizam je poboljšao živote ljudi gdjegod da je instaliran, kapitalizam je samo uništavao uspjehe socijalizma te pogoršavao stanje. Globalno zatopljenje, epidemije, svjetska nestabilnost, sve zbog kapitalizma.

Socijalizam je jedina ideologija koja sadržava čvrstu vlast, a da radnik kontrolira svoje proizvode i svoje radno mjesto.

Desničari znaju reći da današnji kapitalizam nije pravi kapitalizam, nazivaju ga kroni-kapitalizam (ortački kapitalizam). Kapitalizam u savršenome stanju je sam po sebi pokvaren, stoga se ne treba čuditi kapitalizmu koji nije dostigao svoj konačni oblik.

Radnik za privatnika radi 8 sati na dan (nekad i više), 5 dana tjedno, 40 godina. Privatnik traži sve moguće načine kako bi povećao svoja primanja, a kada se radnici požale na njihovu plaću, onda su oni pohlepni! Čak 74% svih radnika žive od plaće do plaće. 80% Amerikanaca ne mogu preživjeti 6 mjeseci bez posla (“najbogatija zemlja na svijetu”).

U ljudskoj prirodi je glavna stvar mogućnost prilagodbe. Razdoblja su se mijenjala zbog novootkrivenih materijala i mogućnosti, tako su se mijenjala i uređenja. Kako se mijenja ideologija, tako se mijenjaju i ljudi, prilagođavaju se novome sistemu kako bi preživjeli. U ljudskoj prirodi je najviše sposobnosti za surađivanje. Natjecanje je zakon džungle, suradnja je zakon civilizacije.

Moramo uništiti kapitalizam prije nego što nas kapitalizam posve porobi kapitalom.

4)”Socijalizam ubija”

U podatcima nalazimo da je socijalizam ubio 100 milijuna, a negdje i više, 200 milijuna i više. Ti podatci dolaze iz jedne knjige, Crne knjige komunizma. Napisali su je Nicolas Werth, Jean-Louis Panné, AndrzejPaczkowski, Karel Bartosek i Jean-Louis Margolin.

U tu knjigu su u žrtve komunizma ubrojane smrti od posljedica rata, automobilske nesreće, smrti od starosti, smrti od ubojstava, itd. Navedene su smrti koje uopće nemaju veze s komunizmom i socijalizmom. Jedan od autora je bio toliko opsjednut dostizanjem brojke od 100 milijuna da je tjerao koautore da nadopisuju smrti. Autori su poslije izdavanja knjige odbacili velik broj smrti koje su u knjizi navedeni kao “smrti zbog komunizma.” Čak su i ubrojali smrti nacista u Drugom svjetskom ratu!

Velike su brojke pripisivane socijalizmu, a koje je stvorio kapitalizam. Crna knjiga komunizma je samo nakupina reciklirane propagande iz Hladnog rata. To je kao da napišete knjigu protiv Sovjetskog Saveza služeći se nacističkim “informacijama”.

Gladi u Savezu se sve pripisuju socijalizmu. Bilo je 3 gladi, 1932., 1941., i tijekom Gorbačova. Glad 1941. nije krivica socijalizma već rata (tko bi rekao da rat svjetskih razmjera može uzrokovati glad!), a glad za vrijeme Gorbačova je posljedica kapitalističkih reformi koje je Gorbačov uveo u Savez. Glad 1932. nije Staljinov genocid kako bi proširio Rusiju nauštrb Ukrajine. Kao prvo, Staljin nije ni bio Rus, dakle to nije bio etnički genocid. Kao drugo, glad nije uzrokovana socijalizmom već otporom kulaka (bogati seljaci). Kulaci su se protivili kolektivizaciji, a kolektivizacija i industrijalizacija je bila nužna za Savez kako bi se država uvela u 20. stoljeće. Kulaci su sabotirali žetve, spaljivali usjeve, ubijali stoku, organizirali terorističke napade protiv kolhoza.

Glad nije utjecala samo na Ukrajinu već na cijeli Savez, a čak je više utjecala na Kazahstan nego li na Ukrajinu. Narativa da je glad orkestrirana od strane sovjetske vlade dolazi izravno iz nacističke propagande, bazirano je na ništavnim dokazima, a poslije rata se koristila kako bi se sakrili zločina ukrajinskog SS-a. Riječi “holodomor”, kako se i naziva glad 1932., nije ni postojala prije 1988. Nedavno izmišljena riječ u svrhu brisanja krvave povijesti ukrajinskog fašizma.

Gomila neanaliziranih događaja u socijalističkim državama su korišteni za odobravanje zločina desnice. Gladi nastale zbog embarga kapitalističke države naspram socijalističke će desničari pripisati neuspjehu socijalizma, a ne pohlepnosti kapitalizma. Rat koji je isprovocirala prokapitalistička država/organizacija će biti pripisan socijalizmu, itd. Sve optužbe se mogu pobiti pogledavanjem u popis stanovništva socijalističkim država, vidjet ćemo povećanje broja stanovnika kroz godine, ne pad.

Preobrtanje dokaza i služenje hladnoratovskom i nacističkom propagandom samo služi u korist utabavanju jasnijeg puta ka socijalizmu.
Istinu se pokušava zakopati, ali vjetar prošlosti će nemilosrdno otpuhati ljagu s groba socijalizma.

Zaključili smo da je broj smrti uzrokovanih socijalizmom puno, puno manji od 100 milijuna.

Ali čak i da su ti podatci istiniti, čak i da je poginulo 100 milijuna ljudi, socijalizam bi ubio puno manje nego kapitalizam.
Sve smrti od ratova prouzrokovanih interesom privatnika, sve smrti od nemogućnosti kapitalizma da osposobi ljude za život, sve smrti od zdravstvenih problema koji nisu liječeni jer si pojedinac nije mogao priuštiti lijekove, a tu možemo pridodati i samoubojstva prouzrokovanih nezadovoljstvom na poslu… kada ubrojimo sve smrti zbog sistema kapitalizma i njegovog funkcioniranja, dobiti ćemo broj od ne milijuna smrti već milijardi smrti.

Samo u britanskom privatiziranju Indije je poginulo 1.6 milijardi, sve smrti zbog američkog imperijalizma, sve smrti zbog nacizma…

Dobiti ćemo broj od nekoliko milijardi, a broj se svakim danom povećava. Naime, svakih 5 godina umre više od 100 milijuna ljudi (svake godine više od 20) od posljedica kapitalizma (nedostatak pitke vode, liječenje…).

Svaki otpor protiv vladavine kapitala je opravdan ako to dovodi do poboljšanja života proletarijata. Kapitalizam nije isprva odmah “uspio”, bio je okružen morem feudalizma i ropstva. Ali razvio se poput virusa, a poput svakog virusa, sam će sebe uništiti. Socijalizam je isproban jedanput u 20.stoljeću, a napravio je više od kapitalizma (iako je kapitalizam instaliran dulje vrijeme od socijalizma). Već je u prvoj probavanju socijalizam postigao izvanredne rezultate. Nadajmo se da će u drugoj revoluciji prevladati socijalizam. 1 je planet i 1 je ljudski rod, a može biti samo 1 sistem koji neće iskorištavati Zemlju do maksimuma.

Kapitalizam je bolest, socijalizam je lijek.
Dolje kapitalisti, živio proletarijat i radnička klasa!
Smrt kapitalizmu i fašizmu, sloboda narodu!