Sretan 124. rođendan drugu Bertoldu Brechtu. Prisjetimo se u njegovu čast stihova pjesme “An die Nachgeborenen”, a koja je prilagođena našem jeziku otpjevana u aranžmanu Drage Mlinarca (serija Nepokoreni grad)
“Zaista živim u mračno doba,
u doba straha, nevolje, groba…
Ne vidim nigdje bezbrižno čelo,
stablo ne lista, grč prolazi tijelom.
A čovjeku onom sto glasno se smije,
samo što dijete ubijeno nije,
nedjela, zločin, nepravda svuda,
kako da budem sretan i mudar,
ćelija hladna moja je soba…
Zaista živim u mračno doba,
zaista živim u mračno doba…
Zaista živim u mračno doba,
u doba straha, nevolje, groba…
Kako da jedem kad drugi su gladni,
bosi i goli, siromašni jadni…
Svoju bih čašu žednome dao,
al žeđ je duboka, i sve je to malo…
nasilje, jauk, svuda se čuje,
bijes u nama probada, ruje,
ćelija hladna moja je soba…
Zaista živim u mračno doba,
zaista živim u mračno doba…
Zaista živim u mračno doba,
u doba straha, nevolje, groba…
Stare me knjige mudrosti uče,
prijatelj budi onom sto tuče…
Onom sto muči, onom sto vješa,
a taj se s nožem slika kraj leša…
Ali ja necu robovat’, patit’,
udarac moram udarcem vratit’,
ćelija hladna moja je soba…”