O komunizmu i usporedbe komunizma i kapitalizma

Zvuči strašno. Tako su nam barem govorili u školama. Zapamtite ovo. Odmah ću skočiti na stvar. Što je ustvari komunizam?

Komunizam je društveno-ekonomsko ideologija koja se zalaže za:

1) radničku vlast nad sredstvima produkcije te nad samim produktima
2) promjenu vlasti
3) promjenu same društvene strukture
4) bezdržavno i besklasno društvo

Ima još točaka, ali te 4 sam izdvojio jer ih smatram najbitnijima. Sada ću objasniti jednu po jednu.

1) Vlast radnika nad sredstvima za proizvodnju

Jedan od glavnih “argumenata” koje pobornici kapitalizma koriste protiv nas je: “Zašto koristiš mobitel? Proizveden je u kapitalizmu, ja sam mislio/la da ne podržavaš kapitalizam!” i slično.

Kao prvo, pod kapitalizmom NE POSTOJI moralna konzumacija. Apsolutno SVAKI proizvod današnjice je stvoren iskorištavanjem radnika u svrhu bogaćenja privatnika i buržujskih vlasnika.

To je važno za sljedeće, mobiteli i ostalo ne nastaju zbog kapitalizma već zbog RADA koji ulažu RADNICI, a profit većinski ide privatniku. Dakle, radnici naprave cijeli proizvod, a privatnik doslovno ukrade njihov trud i rad te proda za njegov vlastiti profit. Privatnik nema izbora nego što više iskorištavati svoje radnike kako bi dobivao više jeftinijih proizvoda kako bi bio konkurentniji na slobodnom tržištu. Samo bih htio napomenuti da je prvi mobitel nastao pod socijalizmom u Sovjetskom Savezu (napravio ga je sovjetski inženjer Leonid Kupriyanovič). Također, mobiteli za komunikaciju trebaju satelite, a prvi satelit je isto napravljen u SSSR-u. Taj argument je kao da kažete “Kažeš da si protiv kapitalizma, ali jedeš hranu proizvedenu pod kapitalizmom.” Ista bi se logika mogla primijeniti na kapitalista koji živi u socijalističkoj državi: “Kažeš da ne voliš socijalizam, ali uživaš obrazovanje u socijalističkoj državi” ili još bolje “ti si protiv socijalizma, ali dišeš zrak u socijalističkoj državi.”

Nadam se da sam razjasnio njihovu “logiku.”

A sad da se vratim na prvu točku. Radnici su samodostatni da za sebe i druge rade ono što najviše žele i mogu, dakle svaki radnik može samostalno doprinositi cijelome društvu bez da ih kapitalista novčano (a i emocionalno i fizički) iskorištava. Vlasnik tvrtke nije potreban. On je tu samo da uzima radničke zasluge. Radnici su ti koji naprave cijeli posao. Mislite li da je Elon Musk bogat zato što je puno radio? Ne. Bogat je zato što su mu njegovi roditelji dali veliku novčanu potporu koja će ga kasnije dovesti do otvaranja tvrtke kojom će se uspeti krađom do vrha (usput, Muskovi roditelji su do bogatstva došli ropstvom crnaca za vrijeme britanskog kolonijalnog carstva, imali su posjede u Africi).

NIJEDAN se čovjek nije toliko bolesno obogatio bez krađe od drugih. Recite mi kapitalisti, ako je Elon Musk toliko bogat zato što se namučio onda zašto nisu njegovi radnici koji zapravo rade nešto za njegove tvrtke jednoliko, ako ne i više bogati od njega? Zašto djeca koja rade u njegovim rudnicima litija i kobalta kako bi on mogao imati jeftine baterije za Teslu nisu bogatija od njega? Zar ne rade? Zar su lijeni? Ne. To je krivica kapitalističkog sistema. Oni koji su na dnu se neće uzdići, oni koji su već nepravedno na vrhu čeka još svjetlija budućnost.

Kada bi radnici dobili tvornice u kojima sami rade i koje oni pokreću onda bi bili motiviraniji na rad i zarađivali bi po zasluzi i vlastitom radu. Produktivnost i motivacija bi porasla. Radničko samoupravljanje služi ne za profit već za to da svi imaju dostojan život: besplatno i napredno obrazovanje, siguran posao koji žele raditi, osiguranu penziju i stan, osiguran godišnji odmor, itd.

To se radilo u SSSR-u, Jugoslaviji, Njemačkoj Demokratskoj Republici, itd.

Dakle, u kapitalizmu je radnik podložan kapitalistu. Radnik za njega radi i prodaje svoj doprinos za puno manju cijenu od one koliko zapravo vrijedi. Daje kapitalistu veliku većinu svojega doprinosa, a kapitalist mu zauzvrat daje mali dio zarade koji je radnik sam zaradio. U komunizmu su radnici u upravi, kontroliraju tvornice i svoja radna mjesta. Sve stvari koje proizvedu oni i posjeduju.

2) Promjena vlasti

Kapitalizam je neporecivo nedemokratski sistem u kojemu vlast drže najbogatiji. Bogatima se podilazi i vlasti ih ne proganjaju zbog kriminala. Izborne jedinice su uvijek posložene tako da budu izglasane kapitalističke stranke (dobar primjer je Amerika). Isto tako, lažni privid izbora u kapitalističkoj državi je da glasate za onoga koga želite na vlasti. To nije tako. Suočite se sa stvarnošću. Glasate za onoga koga najmanje mrzite. Kapitalisti ne predstavljaju radničku klasu, predstavljaju sebe i svoje privatne interese. Onaj političar koji sebe promovira kao ekonomistu ne želi voditi državu za narod već želi voditi državu kao privatnu tvrtku kako bi sebi blaga zgrtao. To su pokvarenjaci, to su kapitalisti. U socijalističkoj državi, a za primjer ćemo uzeti SSSR, postoji dobar spoj izravne i neizravne demokracije. Građani direktno predlažu koga žele na vlasti u svojoj općini. Ako predloženi pobijedi, dobiva mjesto za koje je nominiran. Sve se odvija tajnim glasanjem. Glasači mogu u bilo kojem trenutku s vlasti demontirati izabranoga ako nisu zadovoljni s onime što čini. Također, veliki udio vlasti u državi imaju radnici. U socijalističkoj državi se odluke ne donose za profit privatnih tvrtki već za stranu radnika i naroda. Pobornici kapitalizma, zapitajte se: zašto je u kapitalističkim državama toliko ekonomskih skandala? Zato što vladajući (kapitalisti) iskorištavaju vlastite državne moći kako bi se mogli još više obogatiti.

U socijalizmu je cilj pomoći onima koji proizvode, a ne onima koji uzimaju od proizvodnje.

U Sovjetskom Savezu je velika obaveza bila biti član Komunističke partije. Samo oni koji su bili spremni dati osobne žrtve su ulazili u Partiju. Naime, članovi Komunističke partije su trebali plaćati veće poreze, trebali su više doprinositi na radnome mjestu, trebali su pružati dobar primjer ostalima, itd. Za državnu službu nisu dobivali posebno visoke plaće. Svakodnevno su trebali održavati sastanke i slušati o problemima. Zato nije bilo toliko ljudi u Komunističkoj partiji. Članstvo je donosilo puno više obveza nego povlastica. U kapitalizmu je, kako znamo, drukčije. Dokle god su na vlasti oni koji državom žele upravljati kao privatnom tvrtkom, stanje za radnika se neće poboljšati. Zato je promjena vlasti ključna. Onaj koji želi dobro za radnika će radniku dati mogućnost osnivanja saveza i udruživanja s drugim radnicima, dat će mu demokraciju na radnom mjestu, itd. A sebi će kapitalisti vječno uzimati blaga do trenutka njihove propasti.

3) Promjena društvene strukture

U društvu, kao ni u ekonomiji, neće doći do promjene ako ne dođe do promjene vlasti. Komunizam je ideologija koja se zalaže za jednakost i ravnopravnost svih ljudi bez obzira na spol, boju kože, seksualnu orijentaciju i drugo. Komunističko društvo će biti upravo takvo, ljudi će raditi za sebe i zajednicu. Kapitalistički ustroj društva je dobro za promatrati iz primjera SAD-a. Sistemski rasizam i diskriminacija su ugrađeni u svakodnevni život Amerikanaca. Također, žene još uvijek nisu jednake muškarcima. Konzervativci svjesno žele držati društvo u toksičnoj prošlosti. Na suprotnoj strani je bio socijalistički Sovjetski Savez. Žene su odmah po njegovom nastanku dobile jednaka prava kao i muškarci. Jednakost svih rasa je također postignuta. Rasizam je ustavom bio zabranjen. Poznati afroamerički umjetnik i aktivist Paul Robeson je o svom posjetu SSSR-u 1934. rekao:

“Ovdje nisam kmica već ljudsko biće po prvi put u životu. Koračam (sovjetskom zemljom) u punom ljudskom dostojanstvu.”

Odmah po njegovom dolasku su mu prilazili ljudi na cesti kako bi mu poželjeli dobrodošlicu. Rukovali su se s njime, pozdravljali ga i razgovarali. Drugi sovjetski umjetnici su ga isto upoznali. Upoznao se i s drugim Afroamerikancima koji su migrirali u Savez. Istovremeno su u ’30.ima Afroamerikanci i drugi bili ograđivani od bijelaca, imali su zasebne parkove te je bila očita rasna segregacija. Toliko o naprednom SAD-u.

U socijalizmu se promiče jednakost bez obzira na etničke različitosti. Naime, komunisti smatraju da političari i kapitalisti koriste razlike u nacionalnim i etničkim pripadnostima kako bi odvratili međunarodni proletarijat od onih koji narode zavađaju (kapitalisti). Što jedan narod više mrzi drugi to će biti stabilnije za kapitaliste. Šovinisti će kriviti druge narode/članove drugih vjera za loše situacije u njihovoj zemlji. Tako kapitalisti već godinama dobivaju novce od odvraćanja pažnje. Dobar primjer je prostor bivše Jugoslavije. Nisu Srbi krivi za lošu situacije Hrvatske već kapitalisti koji su se zalagali za raspad države, a oni su na kraju i profitirali od raspada te i dan danas vladaju tim državama. Tih primjera ima još i ne odnose se samo na bivše socijalističke države. U Italiji se za loše društveno-ekonomsko stanje krive migranti. Isto vrijedi za Grčku i još mnoge države.Kapitalisti profitiraju od svakog rata. Ali od jednog rata neće profitirati. Neće im se ozariti lica kad će njihove vlastite puške biti okrenute prema njima. Kada bude rata protiv kapitalista, kad bude revolucije, tad će se kapitalisti pobuniti. Ali proletarijat neće i ne smije stati. Niti u posljednjim trenutcima krvave sudbonosne borbe. Odmah po dolasku socijalističke vlade u bilo koju zemlju, društvo se demokratiziralo i unaprijedilo. Nazadno rusko feudalno društvo je u godinu dana postojanja SSSR-a bilo pretvoreno u zajednicu jednakih (žene u Americi i drugdje su se i dalje mučile da dobe posao i bilo kakav glas). Promjena je ključna. Hitra promjena koja će zadati toliki šok vladajućima da se neće moći oporaviti.

4) Bezdržavno i besklasno društvo

Sigurno ste negdje čuli za tvrdnju: “Komunizam je kada država ima jako puno ovlasti nad pojedincem.”

To nije istina. Komunizam se zalaže za društvo u kojemu klasa NE POSTOJI. Kako bi se to postiglo potrebno je nepostojanje represivnog državnog aparata, dakle same države. U komunizmu država ne postoji. To je jedna od ključnih razlika između socijalizma i komunizma. U socijalizmu postoji organizirana država i postoji klasa. U komunizmu država ne postoji i vlada jednakost sviju, besklasno društvo. Socijalizam je niži stupanj od komunizma. Iz socijalizma se pokušava prijeći u komunizam.

Kako bi takvo društvo funkcioniralo bez društva?

Ljudi su postojali i prije organiziranih država. Tako bi i u  svijetu oslobođenom od države život bio moguć. Ekonomiju bi predvodili radnici. U radnika ne bi postojao nitko ispod ni iznad njega. Svi bi radili za zajednicu. Mentalitet društva bi bio promijenjen u razdoblju socijalizma. Ukidanje države bi značilo i ukidanje valute. Neki se pitaju kako bi takvo društvo funkcioniralo. Neki kažu da takav sustav uopće nije moguć jer je čovjeku za radnu motivaciju potreban komad papira koji košta manje da se proizvede nego što vrijedi. Velike su civilizacije nastale kada nije bilo valuta. Velike i napredne civilizacije. Kina, Maje, Inke, Egipat…čak i prije tih država su ljudi živjeli u zajednicama bez valuta te ikakvih državnih struktura. Naravno, u Egiptu nije bilo komunizma već ropstva i feudalizma, a u praljudi je postojao jak autoritet jedne osobe u obitelji nad drugima. U komunizmu su svi motivirani radom. Rad je valuta u komunizmu. Svrha života nije što veće zarađivanje kako bi preživjeli ili kako bi pretekli konkurenciju. Svrha života u komunizmu jest rad za poboljšanje zajednice. Rad za sebe i druge. A opresivnih državnih službi koje se bave ratom, deložacijom i drugim ne bi bilo jer ne bi bilo ni države. Ljudi više ne bi bili podijeljeni na boju kože, spol i ostalo. Ljudi bi bili ujedinjeni u radu koji bi vodio do boljitka za sve.

Na početku sam rekao da zapamtite kako nas u školama uče o zlom komunizmu. Komunizam je ideologija jednakosti, prava i dobra. Kapitalističke laži nas svakodnevno okružuju. Kapitalisti kontroliraju školstvo, ekonomiju, društveni život i poprilično sve u upravljanju države. Oni pomoću medija ulijevaju nesigurnosti oko naših tijela te tako tjeraju nas da kupujemo njihove proizvode da se “prilagodimo” društvu. Kapitalisti tjeraju svoje radnike da rade što više za što manje kako bi potrošili što manje za što više. Sjajan primjer je Mc Donalds.

Kapitalizam ne staje samo u jednoj državi. On se širi, traži nova tržišta. Nova tržišta zahtijevaju nove resurse. To je gospodarski imperijalizam. Gospodarski imperijalizam započinje u nekoj osiromašenoj zemlji s nestabilnom državom vlašću. Kapitalisti vide priliku u tome, oni će privatizirati resurse te zemlje te će onda doslovno profitirati od rata. Uzeti će resurse te države i plaćat će lokalno stanovništvo da radi u njihovim novim postrojenjima za mizerne plaće kako bi jedva preživjeli teške situacije u zemlji. Kapitalisti neće pogodovati dolazak socijalista na vlast. Socijalist će te resurse nacionalizirati i predati na upravljanje državnim radnicima te zemlje. Izvrstan primjer toga jest Bolivija. Elon Musk je profitirao od skidanja Moralesa s vlasti zato što je nakon toga pod zaštitom nove bolivijske predsjednice Áñez, privatizirao bolivijske rudnike litija. Odmah nakon skidanja Anezice s vlasti, Morales ponovno dolazi na vlast te oduzima Musku njegove rudnike. Dionice Tesle su naglo pale. Doista začuđujuće.

Svaki virus će se nakon nekog vremena sam uništiti. Tako će i kapitalizam pasti, urušit će se sam u sebe.