Jeste li znali da je Olaf Scholz jednom bio pacifist?

1987. godine Olaf Scholz je zamjenik saveznog predsjednika socijaldemokratskih Mladih socijalista (Jungsozialisten ili skraćeno Jusos). U rujnu putuje u Wittenberg u DDR-u kako bi sudjelovao na “Manifestaciji mladih”. To je događaj omladinske organizacije bliske SED-u, Slobodne njemačke mladeži (FDJ), na koji su također pozvani predstavnici međunarodnog mirovnog pokreta. Sudionici se zalažu za koridor bez nuklearnog oružja u Srednjoj Europi. U svjetlu politike smirivanja napetosti koju su pokrenuli sovjetski predsjednik Gorbačov i američki predsjednik Reagan, prilika je povoljna, smatra Olaf Scholz u svom govoru 5. rujna. Ovo je transkript do sad najstarijeg pronađenog autentičnog tonskog zapisa Olafa Scholza u njemačkim radio arhivima. Emitiran je 1987. godine u “Stimme der DDR” (Glas DDR-a).

„Drage prijateljice i prijatelji, ovaj skup se razlikuje ne samo po govornicima već i po značaju s obzirom na trenutnu povijesnu situaciju. Prvi put od 1945. postoji mogućnost stvarnog sporazuma o razoružanju. Prvi put postoji mogućnost ne samo zaustavljanja kontroliranog daljnjeg naoružavanja unutar takozvanih sporazuma o razoružanju, već i stvarnog uklanjanja postojećeg oružja. Mir se danas i u ovom svijetu više ne može postići vojnim putem. Sigurnost i mir mogu se postići samo političkim sredstvima. Zato se zalažemo za sigurnosno partnerstvo koje od protivnika sadašnjih vojnih blokova čini partnere u stvaranju sigurnosti kroz sve veće razoružanje i političko smirivanje napetosti. Sigurnosno partnerstvo je suprotnost trenutnoj politici odvraćanja. To je politika koju moraju podržati ljudi u zemljama i njihove vlade. U tom smislu smatramo da je dobar prijedlog razviti zajedničku sigurnosnu doktrinu država Varšavskog pakta i NATO-a. Pozivamo predstavnike oba vojna sustava da pripreme i započnu takve pregovore i razgovore. Hvala vam!“

Takvi i slični tonski zapisi dostupni su na archivradio.de, a original na njemačkom možete poslušati ovdje.

Olaf Scholz postao je član Mladih socijalista (Jusos), omladinske organizacije SPD-a, još kao gimnazijalac 1975. godine. Od 1982. do 1988. obnašao je funkciju zamjenika saveznog predsjednika Jusosa, dok je od 1987. do 1989. bio i potpredsjednik Međunarodne unije socijalističke mladeži. Tijekom tog razdoblja podržavao je Freudenberger Kreis (marksističko krilo unutar Juso akademskih grupa) i časopis spw, gdje je u svojim člancima zagovarao „prevladavanje kapitalističke ekonomije“. Kritizirao je NATO, nazivajući ga „agresivno-imperijalističkim“, Saveznu Republiku Njemačku opisivao je kao „europsku utvrdu krupnog kapitala“, a tadašnju socijalno-liberalnu koaliciju (SPD s liberalnim FDP-om) optuživao da daje prioritet „pukom održavanju vlasti“ umjesto sadržajnim političkim raspravama.

Dokumenti iz arhiva DDR-a pokazuju da je Scholz kao zamjenik predsjednika Jusosa imao bliske kontakte s dužnosnicima DDR-a. Između 1983. i 1988. devet puta je posjetio DDR, sudjelovao u političkim razgovorima, držao govore na javnim događanjima i sudjelovao na međunarodnom omladinskom kampu organiziranom od strane SED-a i FDJ-a. Dana 4. siječnja 1984., Scholz je s Juso delegacijom otputovao u DDR, gdje su ih primili Egon Krenz, tadašnji tajnik Središnjeg komiteta SED-a, i Herbert Häber, član Središnjeg komiteta i kasnije Politbiroa. Posljednjeg dana posjeta delegacija je održala razgovore u Institutu za međunarodnu politiku i ekonomiju, pri čemu, prema izvješćima, nisu postavljali provokativna pitanja, već su naglašavali potrebu za pozitivnijim prikazivanjem DDR-a u zapadnonjemačkim medijima.

Tijekom 1988., delegacija Jusosa pod njegovim vodstvom uvjeravala je svoje partnere iz FDJ-a da su „pravi neprijatelji mira“ smješteni u vojno-industrijskom kompleksu SAD-a te među konzervativnim političarima Unije. Paralelno s time, Scholza su u Hamburgu godinama pratili agenti DDR-ove obavještajne službe. Možda bi, s obzirom na globalnu sigurnosnu situaciju, bilo dobro da se drug Olaf ponovno prisjeti svojih starih govora, umjesto da samo sluša njemačku vojnu industriju.