Poziv na oslobođenje Trans osoba

Zanimljivo mi je koliko ljudi ne znaju, jer se većina stvari povezana s temom trans osoba u Hrvatskoj najčešće samo stavlja pod tepih, vjerojatno kako bi ljudi zaboravili da uopće postojimo.

Kladim se da velik broj ljudi ne zna da je jedan hrvatski političar na svom Facebook profilu objavio presliku zaslona poruke u kojemu obavještava zambijske vlasti da je jedna od osoba koju drže u pritvoru zbog cijele stvari o posvajanju djece transrodni muškarac, naravno imenovao ga je imenom i prezimenom.

Ja ovo nisam znao dok nisam pročitao na stranici jedne LGBT udruge čiji je tim podigao sudsku tužbu protiv njega. Dakle on je svjesno ugrozio osobu koja je već u pritvoru, dakle u rukama vlasti, znajući da je u Zambiji transrodnost kriminalizirana i taj muškarac može završiti u zatvoru na 15 godina ili doživotno. K tome, poticao je svoje pratitelje da učine isto.

Zagreb se često čini kao jedan od boljih mjesta za život LGBTQI+ osoba, ali zašto onda ja i dalje strahujem kada hodam gradom noću i vidim grupu ljudi? Dvaput su me htjeli pretući, jednom su me gađali ciglama i kamenjem, a sve to na Ilici.

Grupa pedagoga koji svakodnevno rade s djecom su me držali na Zoom pozivu više od sat vremena zbog moje zamolbe da koriste moje prezime umjesto imena na izlaganju filma. Govorili su mi da nikada neću biti muško, da sam samo zbunjeno dijete, da moram reći roditeljima i mnogo šarolikih gadosti u istom rangu.

Nakon toga su me prijavili školi kako bi me natjerali da kažem roditeljima, no intervencijom ljudi koji zaista zaslužuju titulu edukatora u školi, to se nije dogodilo. Kao još malo soli na ranu, dodat ću da nisu prikazali moj film pod izlikom da sam ga poslao prekasno, iako sam ga poslao nekoliko dana prije roka. Zašto? Vjerojatno jer je tema filma LGBT zajednica.

Ovo su samo moja osobna iskustva, kakva su iskustva drugih ne mogu ni zamisliti. To je društvo u kojem živimo dok to isto društvo voli isticati da imamo sva prava koja su nam potrebna. Zaista me zanima što su po njihovoj definiciji ljudska prava. Ne želim završiti u negativnom tonu, stoga moram reći da također postoje mnogi ljudi u Hrvatskoj kojima je zapravo stalo i koji poštuju trans osobe i naša prava. Kojima nije teško shvatiti da samo želimo biti poput ostalih u svijetu koji nas često stavlja pod “druge”.

Ne volim isticati činjenicu da sam trans, ali ponekad zaista ne mogu šutjeti kada vidim stanje drugih država, a i stanje Hrvatske. Mogu nam oduzeti svašta, ali ako ne mogu oduzeti naš osobni ponos i činjenicu da znamo tko smo. Ako mi šutimo, utihnut će i drugi, a posljedice će snositi nedužni. Dok god u Hrvatskoj postoji malen broj specijalista koji se bave ovom problematikom, od kojih su neki ekstremno neugodni prema pacijentima i dok je nemoguće obaviti većinu operacija, borba nije gotova.

Isto vrijedi za hormonalnu terapiju koja se još uvijek plaća i čije su cijene u Hrvatskoj višestruko veće no drugdje.

Stoga se pitam, što čekamo?