Lepa Radić

Lepa Radić rođena je 19.12.1925. u obitelji bosanskohercegovačkih Srba u Gašnici, selu u blizini Gradiške gdje je završila zanatsku školu. Bila je aktivista Saveza komunističke omladine Jugoslavije i član Komunističke partije Jugoslavije od 1941. godine

Iz ustaškog zatvora pobjegla je 23. prosinca 1941. godine i stupila u partizane. Bila je borac Grbavačke čete Kozarskog odreda do proboja obruča na Kozari, srpnja 1942. U kolovozu 1942. godine s borcima odreda prešla je u Podrgmeč. U kozarskoj ofenzivi su joj poginuli otac Svetozar, 15-godišnji brat Milan i stric Vlado.

Lepa je bila upućena na terenski rad s omladinom. Postala je član Opštinskog komiteta KPJ. Išla je i kao borac u akcije. U Četvrtoj neprijateljskoj ofenzivi, u veljači 1943. godine bila je zadužena za prijenos ranjenika i organizaciju zbjega u Grmeču.

Na partizane je tada napala njemačka 7. SS divizija „Princ Eugen“. Zbjeg je bio opkoljen. Na Nijemce je ispucala sve metke iz svog oružja. Borila se do posljednjeg metka hvatajući se u koštac s Nijemcima. Nijemci su je savladali udarcima kundaka i vezali. Obratila se svezana zbjegu da se bori. S narodom je iz Grmeča provedena u Bosansku Krupu.

Prije nego su joj natakli omču na vrat, uzviknula je: »Živjela Komunistička partija i partizani! Bori se, narode, za svoju slobodu, ne daj se zlikovcima u ruke! Mene neka ubiju, imaće ko da me osveti!« Na gubilištu su joj govorili da će joj pokloniti život ako kaže tko su rukovodioci i komunisti među zarobljenim narodom. Lepa im je odgovorila: »Ja nisam izdajnik svoga naroda. Oni će se sami otkriti kad budu uništavali zlikovce kao što ste vi!« Imala je svega 17 godina kad su je objesili.

Lepa Radić je bila najmlađi narodni heroj iz Potkozarja. Za narodnog heroja je proglašena 20. prosinca 1951. godine.

žLiteratura:
Narodni heroji Jugoslavije. „Mladost“, Beograd 1975. godina.
Heroine Jugoslavije. „Spektar“, Zagreb 1980. godina.