HDZ, dva, tri majmuna i Hrvatska danas…

Lijepo je političko nebo naše zemlje!

Nakon razornih potresa, pandemije koronakrize (koja još nije završena), nesposobnosti vladajuće elite da osigura cjepivo za stanovništvo, dok susjedna Srbija uvelike provodi već i revakcinaciju što vjerojatno pojačava kompleks vrlih nam desničara; konačno i dobra stara polarizacija kojoj svjedočimo od kontrarevolucije 90-tih na ovamo.

Posebno su se na zadnje noge podigli liberalni mediji koje mnogi karakteriziraju kao lijevo-liberalne uz podrugljive mimove, ukazivanjem na korupciju, zločinačku organizaciju i glavnog krivca za stanje u kojem se naša zemlja nalazi te onda i opciju ulaska na web stranicu:

a.) Da, ja sam čovjek

b.) Ne, ja sam član HDZ-a

Nadalje je izjava vlasnika jednog riječkog kafića „da su članovi HDZ-a nepoželjni u njegovom kafiću“ dodatno uvrijedila vladajuću stranku.
Naročito dirljiva bila je konstatacija premijera RH da se radi o diskriminaciji ravnoj rasizmu.
Sve bi bilo lijepo da isti taj premijer nije na čelu stranke kojoj diskriminacija ne da nije poznata, nego je zdušno vodila borbu protiv političkih protivnika i ostalih nepodobnih (znate već, Srbi, komunjare i ostali) koji su od prvih višestranačkih izbora do danas često plaćali i puno skuplju cijenu od statusa „nepoželjnih u kafiću“.

Uz stasanje novih lijevo-liberalnih opcija uz već postojeće stranke na političkoj sceni Hrvatske, primjetan je zamah koji se, gle čuda, pojavljuje tri mjesec prije izbora.

Mi nemamo razloga plakati nad sudbinom vladajuće stranke niti imamo lijepih riječi za nju, međutim, upozoravamo na već poznatu igru stjegonoša lijevih liberala o važnosti poraza HDZ-a po svaku cijenu. Da, a kasnije?

Radnička klasa Hrvatske se ne treba zanositi kampanjom parlamentarne opozicije koliko god otkriva bezbrojne gafove i afere vladajuće opcije. Smjena HDZ-a da bi uzjahala neka od „lijevih“ opcija ravna je staroj narodnoj „sjaši Kurta da uzjaše Murta“ i ne mijenja karakter građanske parlamentarne demokracije koja funkcionira po diktatu kapitala.

Po tom diktatu radnici mogu očekivati samo nova poniženja, a poznato je da su u povijesti kapitalističke RH upravo lijevi liberali dosljedno zastupali interese kapitala, EU i NATO-a, a ne interese onih koji su im podarili glas. Vatrenom retorikom o borbi protiv korupcije, tajkunima i zločinačkoj organizaciji, žele ponovo pridobiti povjerenje prezrenih.

Nijedna opozicijska stranka u parlamentu ne dovodi u pitanje kapitalistički sustav, niti vlasničke odnose kao ni njima izazvane proturječnosti. Interesi radnika i interesi kapitalista nisu i ne mogu biti jednaki, iako su pripadnici istog etnosa. Ali jednako tako niti interesi lijevih liberala koji vode borbu za parcijalne interese i pod parolom „Samo da ne pobjedi HDZ“ , dok klasni aspekt u potpunosti negiraju, nije i ne mogu biti interesi radničke klase!

Borba protiv diskriminacije, bilo da se radi o rasnoj, spolnoj, rodnoj, vjerskoj ili bilo kojoj drugoj vrsti , ne smije biti odvojena od klasne borbe.

Pogoršavanje ekonomske situacije na svjetskom nivou, neminovno dovodi do zaoštravanja klasnih suprotnosti kao i potrebom za širokim organiziranjem radničke klase.

Zadatak klasno profiliranih partija i organizacija je neprestano ukazivanje na pogubnost pasivizacije radničke klase koja mora proći proces emancipacije da bi shvatila političku ekonomiju i nauči prepoznati svog neprijatelja.

Zlobnicima koji će nas prozvati za sektašenje odgovaramo vrlo jednostavno: Socijalističke i komunističke partije izlaze na izbore i to je njihova dužnost kao „megafonu“ radničke klase.

Partija mora voditi ekonomsku borbu za boljitak radničke klase, ali isto tako i protiv buržoaske vladavine jer klasni neprijatelj ostaje klasni neprijatelj!

Nemojte ispasti majmuni koji služe za stvaranje novih zastupničkih mandata u saboru ili osvajanju vlasti koristoljubivim pojedincima na lokalnom nivou koji pred izbore obećavaju svašta, a nakon osvajanja vlasti zaborave obećanja…

Borite se za svoju klasu!

Organizirajte se!

Dosljedno za socijalizam – Mladi socijalisti