Prije nacionalnog stadiona, Hrvatskoj treba dubinska obnova

10. listopada 2022. vlada Republike Hrvatske objavila je svoju namjeru izgradnje nacionalnog stadiona u Zagrebu, namjera koja je postala još čvršća i aktualnija po završetku ovog svjetskog prvenstva na kojemu je reprezentacija postigla treće mjesto.

Iako su tu objavu neki dočekali s oduševljenjem, ona u stvarnosti pokazuje potpunu nesposobnost hrvatske vlade te njenu zastrašujuću i besramnu ravnodušnost prema stvarnim problemima države.

U ozračju navijačkog ludila, pod izlikom domoljublja i nacionalnog ponosa, vladajući mažu oči narodu i ispod tepiha guraju prave probleme ovoga društva. Koristeći taktiku kruha i igara, narod se upušta u euforiju koja mu onemogućuje razmišljanje o pravim
problemima. A koji su to problemi?

Zagreb i Petrinja još čitave dvije godine nakon potresa nisu obnovljeni, no hrvatskoj vladi je važnije potrošiti desetke milijuna kuna na izgradnju stadiona. U Zagrebu se još uvijek raspadaju neke zgrade i fasada pada s njihovih vrhova, no vladi je važnije izgraditi stadion nego renovirati te zgrade! U Petrinji stotine ljudi svoju će treću zimu proživjeti kontejnerskim naseljima, no vladi je važnije izgraditi stadion nego omogućiti tim ljudima dostojanstven život u normalnim stanovima i kućama!

Oni govore o tome kako se sramotimo pred svijetom svojim zastarjelim stadionima, no nije li najveća sramota to što je naspram gomili problema koji već godinama sputavaju našu državu
vladi ipak najveći prioritet nešto toliko banalno i većini naroda nepotrebno poput stadiona? Što je sramota nekog bogataša koji zarađuje milijune naganjajući loptu naspram sramote jednog hrvatskog radnika koji svake godine mora svjedočiti kako mu
država pada u sve teže stanje?

Dok god se govori i u medijima piše o nogometu, stadionima ili kojem god trenutno popularnom sredstvu odvraćanja pažnje, vlada ima izliku ignorirati stvarne probleme hrvatske države i društva te prosječni „domoljub“ nakon nekoliko mjeseci ponovno
zaboravi na njih. Što je s najnovijim u nizu otkazanih ili beskrajno odugovlačenih projekata izgradnje? Što je s besramnim korumpiranim političarima i kada će oni biti kažnjeni? Zašto imamo toliko poražavajuće statistike nasilja nad ženama? Zašto „religioznost“ postaje sve veća izlika za mržnju prema LGBT zajednici i uskraćivanje prava ženama? Nije važno jer vatreni su treći i sada ćemo im izgraditi stadion! A kada stadion i nogomet postanu zastarjela tema, nastavit će odvraćati pažnju od problema
ratom u Ukrajini, „zlobom“ kineske vlade, slavljenjem ratnih zločina, uništenja i patnje Domovinskoga rata ili kojom god drugom temom.
Važno je podsjetiti da to nije prvi put da su potrošili smiješne količine novaca na narodu nevažne stvari: još prošle godine potrošili su oko milijardu kuna na kupnju borbenih aviona od Francuske te više milijuna kuna na donaciju Hrvatske kapele Izraelskom
režimu. To su milijuni i milijarde koji nisu potrošeni na modernizaciju željeznica i javnog prijevoza općenito, na obnovu zdravstvenog i obrazovnog sustava te osiguravanje dostojanstvenih plaća djelatnicama i djelatnicima u tim područjima, na obnovu starih cesta, na podršku domaćem gospodarstvu itd.

Hrvatskoj su potrebne temeljite promjene koje ne mogu biti postignute preko noći, no brzina kojom je naša vlada voljna spiskati sve novce u državnoj blagajni jasno pokazuje da vladi nije stalo ni do kakvih temeljitih promjena. Ono što bi nas trebalo brinuti još
više je gdje ti novci idu. Očito je da je vlada voljna razbacivati se novcem kao da je od blata ako to godi našim zapadnjačkim vladarima, a kada svojim građanima treba osigurati krov nad glavom, onda se pravi da problemi ne postoje ili i najsitnije ulaganje
u rješavanje problema, ma koliko loše isplanirano i šeprtljavo provedeno ono bilo, biva razvikano kao razlog za slavlje, a nezadovoljan narod tretiran kao iracionalna rulja koja traži previše i nemoguće ju je zadovoljiti.

Upravo zbog ovih problema i vladine nesposobnosti da ih riješi se tolika količina radnika svake godine odlučuje preseliti u državu koja će im osigurati bolje uvjete života. I pritom se oni usuđuju pitati: zar ćemo dopustiti budućim generacijama hrvatske reprezentacije, budućem Modriću da treniraju i igraju na našim lošim, starim
stadionima? Ta zbog vaše nesposobnosti budući Modrić živi u Njemačkoj!

Lijevo se vidi kako bi mogao izgledati budući nacionalni stadion, a desno kako dan
danas izgledaju kontejnerska naselja u Petrinji – vladi je cilj na lijevoj slici važniji od
problema na desnoj.