Vijest da je umrla Mira Furlan nije samo informacija da je preminula proslavljena glumica od bolesti izazvane virusom Zapadnog Nila, već tužna novost da nas je napustila osoba koja je nacionalističkom i rasističkom ludilu rekla NE.
Nažalost, puno je onih koji su svoje ne platili životom, ali za sve one koji su preživjeli devedesete, ona i njena obitelj su primjer kako je glas razuma prošao u nastajanju novonastalih tvorevina.
Kao poznata glumica i javna ličnost zbog svojih stavova bila je javno prokazivana, a otkaz s posla i oduzimanje stana je “klasika” kako su prolazili nepoćudni faktori koji nisu podlegli mržnji i nacionalističkom ludilu.
Emigracija je bilo jedino rješenje – “Morala sam otići da bih sačuvala sebe.”
Svima onima koji su proživjeli slična šikaniranja, koji su emigrirali ili se spremaju za emigraciju Mira je bila i ostala “proslavljena glumica” s njihovom životnom pričom.
Nakon smrti ljudi žive u sjećanjima bližnjih, kroz svoja dijela i trag koji su ostavili u društvu.
Biti i ostati čovjek i ne izdati općeljudske vrijednosti zbog osobne koristi nije lako, a Miri je to uspjelo.